APNEA ‘free dive’

Dragi moji susjedi,prijatelji i ronioci treba biti ipak dosta oprezan i kritičan. Cijeli život sam u moru , ko dite prvih 20 godina tuka ribu vadio školjke experimentira , ali granicu sam svoju odredio i nikad je prešao ! Pitate se a koliko je to ? E pa običnih 18 m ! Znam da ste vi doma i na 30 neki i više ali hipoksija nosi živote. Zbog obične nesvjesti gube se životi. Moj susjed Gareljić je izgubio život tu na 3 m ispred kuće! Nadalje riba i lovački instinkt adrenalin za velikim trofejem vadi iz vas one podljednje sekunde i apneaš pada u nesvjest pri izronu…Bojan Runtic

OPASNOSTI U APNEI i PODVODNOM RIBOLOVU

Sve popularnija APNEA 

HIPOKSIJA (pad parcijalnog tlaka kisika u krvi)
Najopasnija pojava koja se javlja pri podvodnom ribolovu, zašto???…

Dolazi, bez ikakvih znakova, dovodi organizam u nesvjesno stanje, izaziva potpun stres i bez intervencije spašavanja nastupa sigurna smrt.

Najčešća pojava neiskusnih podvodnih ribolovaca je hiperventilacija, koja navodno u svijesti večine produžava boravak pod vodom. Takvo uvjerenje pogrešno je i pogubno za život.

Hiperventilacija – svijesno povećan ritam i broj udisaja kada organizam nije izložen fizičkom naporu.

Vrijednost plinova pri povećanom pritisku: Sa povečanjem dubine raste i hidrostatski tlak ( nastaje i raste usljed težine stupca vode ) Kisik ima povečanu vrijednost usljed hidrostatskog tlaka koji djeluje na organizam te izmjenu tvari i plinova unutar njega. Vrijednost kisika u organizmu za životne funkcije mora biti minimalno 10%.

Hiperventilacijom se smanjuje koncentracija Ugljičnog dioksida u organizmu i povečava zastupljenost Kisika ( u atmosverskom omotaču Kisik je zastupljen 21 % ), osim toga  povečava se i puls srca. Takvi učinci hiperventilacije djeluju negativno na ronjenje u apnei..
Ugljični dioksid vrlo je važan jer šalje alarmantni podražaj u moždani centar za disanje. ( želja za udah )

Tako zavaran podvodni ribolovac zaranja na dubinu od 15 metara i počinje se nadmudrivati sa pljenom. Ambijent, tišina i adrenalin djeluju na psihu podvodnog ribolovca, dok procesi u organizmu i fizičke aktivnosti troše preostali kisik. (mozak i srce su najveći potrošači kisika u organuzmu ).
Vrijednost dubine u tekstu neka čitaoce  ne zbunjuje jer hipoksija se događa na svim dubinama većim od 1m. Rizik se povečava što je dubina veća.

Zadržavanje na dubini od 15 metara sa povečanom vrijednošču kisika zbog hidrostatskog tlaka i zavaranim centrom za disanje vrlo je opasno. Pravovremena kriza za udahom izostaje, istovremeno povečana vrijednost Kisika zadovoljava sve potrebe organizma i uron jednostavno traje opasno dugo. Svaka nepravilnost tehnike pri izronu povečava opasnost jer troši dragocjen Kisik.

Za vrijeme provedeno u uronu organizam je potrošio određenu količinu kisika. Zastupljenost kisika u krvi više nije 21 %  kao na početku urona, već je manja.Trenutnu vrijednost kisika u krvi označit ćemo sa  X brojem.

Pri izronu pada hidrostatski tlak, vrijednost Kisika u krvi na dubini od 7,5 metara sada više ne iznosi X broj več napola manje. Na dubini od 3.75 m  iznosi opet polovicu već prepolovljene vrijednosti od X broja. Vrijednost Kisika u krvi sada iznosi četvrtinu manje od X broja sa tendencijom daljnjeg pada što više nije dovoljno za životne funkcije. Nastupa ono najgore, pri samoj površini gubi se svijest.( HIPOKSIJA ) Prateča pojava uz gubitak svijesti  je  grčenje svih mišiča na tijelu. Grč Larings regulira mišiče u respiratornom traktu.( traje do 1,5 min ) On pomiče vremenski interval ulaska vode u dušik i pluča. To je zadnja automatska obrana organizma od utapljanja. Bez svijesti unesrečeni podvodni ribolovac počinje tonuti.

Zbog nemogučnosti kompenziranja dolazi do perforacije bubnjića i nakon 5 min nastupa sigurna smrt, utapljanje.

Vremenski interval za spašavanje unesrečenog može biti i veći od 5 min nakon gubitka svijesti usljed niske temperature vode ako je potonuo na veću dubinu, što opet otežava pronalazak unesrećenog..

Niti jedna riba nije vrijedna ljudskog života.

PRVA POMOĆ

Tek unesrećenog pri samoj površini zadržati izvan vode, odbaciti njegov pojas sa olovima, izvaditi mu disalicu i lagano mu upuhati zrak kroz usta. Obične reakcije su vrlo pozitivne jer se unesrećeni vrlo brzo povrati svijesti ,dezorijentiran je i pod velikim stresom, doživio je infarkt cijeloga tijela.

Simptomi nakon hipoksije: visoka temperatura, povračanje, proljev, bol u glavi i cijelom tijelu. Unesrećenog svakako odvesti kod lječnika.

Prva pomoć unesrećenom kojeg ste našli na dnu i ne znate koliko je vremena bez svijesti znatno je složenija. Pozvati lječničku pomoć ako ste u mogućnosti, poslušati njihove upute i sprovoditi ih do njihovog dolaska.

Kada niste u mogućnosti pozvati pomoć pokušati renimaciju kombiniranu sa disanjem usta na usta, masažom srca i ispumpavanjem vode iz pluća. Vrlo važno je sačuvati pribranost i nikada ne odustati do dolaska lječnika ili dolaska u bolnicu.

Kako izbjeći najgore

• nikad ne roni sam
• biti u psihofizičkoj kondiciji
• prije ronjenja ne konzumirati gazirana pića i teško probavljivu hranu (min. 2 sata)
• za vrijeme ronjenja obavezno se pije tekučine ( po mogućnosti izotonik pića)
• ne prelaze se svoje mogučnosti
• obavezno se koristi dubinomjer sa satom ( komp. Apneist ima alarm za dubinu i vrijeme urona )
• nikada se ne HIPERVENTILIRA
• ne roniti ako smo pod terapijom ljekova
• vrlo važna izbalansiranost utezima ( biti pozitivno plovan već na 10 m dubine )
• pravilan uron i izron
• kada pri izronu osjetite bol u nogama, lagane trnce kroz ruke i noge pri samoj površini i pri treptanju oćiju vidite iskrice trebate odmah napraviti pauzu.(PH vrijednost krvi u organizmu je alarmantna)
• jako paziti na zaostale mreže, parangale i plovila
• vrijeme urona prekinuti sa rezervom zbog eventualnih novostvorenih situacija pri izronu
• ulov ne vuči kroz izron već primiti u ruke tako da stvara što manji otpor pogotovo velike ribe obvezno dići od dna i pustiti kroz mulinelo do površine
• znati pružiti prvu pomoć
• na površini uvijek isplanirati uron i plan nikada ne mijenjati, može samo u vidu smanjenja
• roniti maksimalno do 70% svojih mogućnosti (30% ostaviti za neplanirane situacije)

Tihomir Arbanas, Apnea-Arbanas