Brač, Istraživanja, Osejava Makarska, Wreck

Tragovi antike u Makarskoj (Hvar i Brač)

Makarska antička luka

Makarska je od antike razvijena oko prirodne luke koju s jugoistoka štiti rt Osejava, a sa sjeverozapada poluotok sv. Petar. Taj prirodni položaj bio je temelj antičkog naselja Muccurum, a na poluotoku su pronađeni vrijedni ostaci bizantske utvrde iz 6. stoljeća. [1, 2]
Ključni arheološki i povijesni lokaliteti:
  • Poluotok sv. Petar: Makarska luka bila je zaštićena još u rimsko doba, a dugogodišnja arheološka istraživanja na ovom poluotoku otkrila su ostatke velike kasnoantičke utvrde. Zbog iznimne važnosti, lokalitet je zaštićen kao arheološko kulturno dobro. [1, 2, 3]
  • Podmorje (Rt Osejava): Arheološka podvodna istraživanja u makarskom akvatoriju povremeno otkrivaju antičke i srednjovjekovne nalaze koji svjedoče o bogatoj pomorskoj povijesti. [1]
  • Povijesni naziv (Muccurum): Naselje se prvi put spominje pod imenom Muccurum na salonitanskom crkvenom saboru 533. godine. Zanimljivo je da naziv vjerojatno vuče korijene iz feničkog jezika te označava trgovište, što upućuje na to da je makarska luka bila trgovačko središte još u prapovijesno i antičko doba.

Iliri

Iliri su bili indoeuropski starosjedioci koji su naseljavali istočnu obalu Jadrana i njezino zaleđe, ostavši u Dalmaciji do danas zabilježeni kroz genetsku baštinu i prepoznatljive tragove u suhozidnoj arhitekturi, poput stožastih poljskih kućica bunja.
Najznačajnija ilirska plemena u Dalmaciji:
  • Delmati: Moćno i ratoborno pleme po kojem je Dalmacija dobila ime. Naseljavali su prostor od rijeke Krke do Cetine, a glavno im je središte bilo u današnjem Duvanjskom polju (Delminium). [1]
  • Liburni: Pomorci i trgovci koji su živjeli na sjeveru Dalmacije (od rijeke Krke do Zrmanje) te na otocima. Poznati su po brzim i okretnim brodovima liburnama.
  • Autarijati: Pleme koje je živjelo u dubljem zaleđu i često ratovalo s Delmatima.
Ključni ostaci i arheološka nalazišta:
  • Gradine: Utvrđena naselja na povišenim strateškim točkama. U Dalmaciji ih ima na stotinama brda, a istraživanja pokazuju da su služile za obranu, trgovinu i vjerske obrede. [1]
  • Gomile (tumuli): Monumentalni kameni grobovi ilirskih ratnika i plemstva. Mogu se pronaći diljem dalmatinskog priobalja i Zagore, a često su građeni uz stare prometnice. [1]
  • Značajni lokaliteti: Odlično očuvana gradina Mitruša iznad antičke Narone (nedaleko Metkovića), antička naselja pretvorena iz ilirskih utvrda poput Oneuma (Omiš), Pituntija (Podstrana) ili Nareste (Jesenice). [1]
Burni kraj ilirske samostalnosti:
Iliri su zbog gusarenja i kontrole Jadrana došli u sukob s Rimskom Republikom. Nakon niza ratova, konačni slom ilirske samostalnosti dogodio se gušenjem velikog Batonskog ustanka, kada je rimski vojskovođa Tiberije 9. godine slomio posljednji otpor Delmata u utvrdi Andetrij (današnje Muće). [1]
Nakon integracije u Rimsko Carstvo, Iliri su se romanizirali, postajući važan dio rimske vojske i uprave, a neki od njih, poput Dioklecijana, popeli su se i do carskog prijestolja. [1]
Antički Grci su od 4. stoljeća pr. Kr. na jadranskim otocima i obali osnovali važne kolonije: [1]
  • Issa (današnji grad Vis) – prva grčka kolonija koju je osnovao Dionizije Stariji. Izdavala je vlastiti novac i imala svoje kolonije.
  • Pharos (Stari Grad na otoku Hvaru) – osnovali su ga grčki kolonisti s otoka Parosa.
  • Tragurion (Trogir) – naselje koje su osnovali Issejci.
  • Epetion (Stobreč) – također issejska kolonija.
  • Lumbarda (na otoku Korčuli) – poznata po čuvenom natpisu Psefizmi iz Lumbarde.

Grci su osnivali kolonije nadomak Makarske luke (Hvar,Vis), što je dovelo do trgovine i razmjene dobara i ideja između dva naroda. Makarska ‘Mucrum’ je  prirodno dobro zastičena od svih vremena i tako bila jedna od postaja za zaustavljanje ili iskrcaj trgovačke robe . Putovi su vodili za Salonu Naronu Gradove rimske imperije, te rimski put za unutrasnjost prema Bosni. Ta trgovina i nije bila uvijek mirna !

Rimsko osvajanje istočnog Jadrana trajalo je više od dva stoljeća, počevši od ratova protiv ilirskih gusara u 3. st. pr. Kr. Konačno pokoravanje ratobornih plemena i uspostava rimske provincije Ilirika (kasnije podijeljene na Dalmaciju i Panoniju) dovršeni su u velikim ilirskim ustancima između 6. i 9. godine poslije Krista. [1, 2]
Otkrivanje i integracija dalmatinskog prostora u Rimsko Carstvo odvijali su se kroz nekoliko ključnih faza:
  • Geostrateško i rudno bogatstvo: Rimljani su ovo područje cijenili zbog resursa, nazivajući ga zemljom zlata (aurifera terra). Zaleđe im je služilo kao važno trgovačko i prometno čvorište prema sjevernim provincijama. [1]
  • Vojna baza: Izgradnjom snažnih vojnih logora, poput onih u Burnumu (današnje Ivoševci) i Tiluriju (Gardun kod Trilja), Rim je osigurao kontrolu nad zaleđem i plovidbenim putevima.
  • Urbanizacija i infrastruktura: Domorodačka naselja (gradine) zamijenjena su urbanim središtima. Najvažnije središte bila je Salona (kod današnjeg Solina), metropola provincije, uz druge važne kolonije poput Jadere (Zadar) i Epidauruma (Cavtat). [1]
  • Mreža cesta: Trgovina i vojska oslanjale su se na razvijenu mrežu prometnica koje su povezivale obalu s unutrašnjošću. [1]
  • Dioklecijanov pečat: Najveći trag ostavio je car Dioklecijan krajem 3. i početkom 4. stoljeća, izgradnjom svoje velebne palače koja je s vremenom prerasla u grad Split. [1]

Rimska osvajanja Ilirika započela su u 3. stoljeću prije Krista, kada su Rimljani pokušali suzbiti moć ilirskih vladara i trajno osvojiti ovaj prostor. Prvi ilirski rat izbio je 229. godine pr. Kr. protiv kraljice Teute, čija je moćna mornarica ugrožavala rimsku trgovinu. Već 220. godine počinje Drugi ilirski rat protiv Demetrija Hvarskog, koji je prekršio rimske zabrane i pokušao obnoviti ilirsku moć na moru. Nakon dva rata izbio je i treći sukob, a oko 168. pr. Kr. Rim se našao u ratu protiv posljednjeg ilirskog kralja Gencija. Nakon njegova poraza Ilirik dolazi pod rimsku kontrolu, ali to ne znači potpuni mir. Gotovo dva stoljeća kasnije, od 6. do 9. godine nove ere, izbija najveći ustanak na Balkanu, Batonov ustanak, koji je okupio mnoga ilirska plemena protiv rimskih poreza, nameta i novačenja. Ustanak je bio toliko žestok.

U 50 godina moga ronjenja i ronjenja mog oca Milan Runtić nailazili smo na razne tragove tih sukoba trgovine uz obale Makarske Hvara Brača.

Naš voditelj Marinko Tomasović je izdao više knjiga u nakladi gradskog muzeja Makarska i istraživao nalaze ! Preporučujem da posjetite naš gradski muzej i njegovu literaturu!

Amfora

najpopularniji trag antike koji mozete vidjeti u nasem moru! Strogo su zaštićene i njihovo uzimanje za suvenir ili trgovina je kažnjivo!

Amfora je antička keramička trbušasta posuda dugačkog i uskog vrata s dva drška i, najčešće, špicastim dnom. Rabila se za prijevoz i čuvanje vina, ulja, meda, usoljene ribe, datula, žitarica i dr. Specifični oblik nastao je prilagodbom potrebama brodskog prijevoza. Javljaju se u Grčkoj, preuzimaju ih Rimljani, a proizvode se sve do 11. st. na području Bizanta. Oblik amfora (zaobljenost, duljina vrata, izgled držača) ovisi o mjestu proizvodnje pa se razlikuju grčke (koje su i jedine ukrašavanje i ponekad imaju prošireno dno na kojem mogu samostalno stajati), sjevernoafričke, španjolske, istarske, italske, rimske.
Ponosni smo svi mi stanovnici uz more je bilo gdje zaronili mozete pronaci neke tragove antičke proslosti!

Cigla tekula pogodilo ju sidro

Ostaci uz osejavu Makarska

Pelegrinski ostaci

 

author-avatar

About Bojan Runtic PADI 942894

1992 dipl.oecc Hotelijerski fakultet Opatija 1993 UN soldiers scuba instructor 1995 More sub d.o.o. Owner 1997 SSI c-142 instructor 2000 PADI OWSI 942894 instructor

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)